Izložba „Maturanti Pećke gimnazije 1922–1999” Ranka Raičkovića otvorena je nedavno u galeriji „Progres” u Beogradu. Oko 200 fotografija svojih nekadašnjih sugrađana godinu dana je prikupljao „Zavičajni klub Pećanaca”. Mnogi od posjetilaca mogli su na panoima da pronađu svoje nekadašnje komšije, prijatelje, rođake ili pretke.
Književnik Todor Živaljević Velički, učenik te gimnazije i autor poeme „Metoh(i)ja”, koji je i posjetio izložbu u Beogradu, za „Dan” govori o utiscima.
– Pećka gimnazija formirana je 1913. godine, a temelje joj je udario kralj Nikola. U tadašnjoj novostvorenoj gimnaziji primjenjivani su do tada važeći propisi za crnogorske srednje škole. Tri četvrtine učenika dolazilo je sa teritorije stare Crne Gore, a jedna četvrtina iz Peći. Formalno, školovanje je bilo slobodno za sve, ali je osnovni uslov bio poznavanje srpskog jezika – pojašnjava Živaljević.
On je na izložbi u Beogradu pročitao svoju poemu „Metoh(i)ja”.
– Kada je autor izložbe kazao „Zažmurite. Čujete li zvona Patrijaršije” došlo mi je da zaplačem. Odjednom je zavladala tišina. Toliko emocija, toliko uzbuđenja... Prepoznavao sam ljude iz generacije, prepoznavali su i oni mene... Odjednom je neko tražio da se čuju stihovi iz „Metohije”. Čini mi se da sam toga trenutka čuo ono što me je i podstaklo da je napišem. Zvona sa Patrijaršije. Pjesma srca. Nikada pred većim auditorijumom nijesam čitao „Metohiju” – kazao je Živaljević. On je dodao da se te emocije pamte.
– Rodonačelnik naše porodice, moj otac Rade, prva je generacija Pećke gimnazije u kojoj su učili sada već čuveni Mihailo Stevanović, Mitar Pešikan, Radosav Ljumović... Interesantno je što su sva Radova djeca završila Pećku gimnaziju. Ko bude pročitao „Metohiju” saznaće jedan čitavi svijet koji sam nosio čitavog života i koji je pretočen u pjesmu mog života – kazao je Živaljević.
Dodaje da prije te pjesme nikada nije bio zadovoljan, dodajući da čovjek koji ostaje bez prošlosti, ostaje i bez budućnosti.
– Moja pjesma je jedan mali prilog činjenici da se prošlost jedino može održati u budućnosti. Oduševilo me je i to što tamo ljudi emituju jednu nevjerovatnu pozitivnu energiju, pozdravljajući se poput Jevreja „dogodine na Kosovu” – kazao je Živaljević, dodajući da postoje stvari koje su u duhovnom smislu nedodirljive i neprevaziđene.
Pećka gimnazija bila je rasadnik znamenitih ljudi, a njen prvi direktor bio je Dušan Vuksan. U 20. vijeku više od dvije hiljade maturanata izašlo je iz ove obrazovne ustanove. Ona je iznjedrila brojne ljekare, univerzitetske profesore, akademike, glumce i književnike, među kojima su bili Čedo Vuković, Dragan Laković, Alek Vukadinović, Danilo Nikolić, Radosav Ljumović, Radovan Zogović, Slobodan Tomović, Mitar Pešikan, Mihailo Stevanović, Todor Živaljević, Momir Vojvodić, Vukman Otašević, Iso Kalač, Dragica Tomas, Predrag Laković, Miodrag Krivokapić...A.Ć.